02_argument.tex

\textbf{Argument} je sredstvo razrješavanja sukoba oko kontroverzne izjave 
\engl{claim} \citep{walton1990reasoning} između dva ili više sudionika.
Sastoji se od barem jedne pretpostavke ili \textbf{premise} \engl{premise}
i \textbf{zaključka} \engl{conclusion} koji logički slijedi iz pretpostavki kroz
\textbf{postupak zaključivanja} \engl{reasoning}. 
Središnji dio argumenta je zaključak, koji se smatra
kontroveznom izjavom ili tvrdnjom, a cilj iznošenja argumenata je
uvjeriti publiku kako je argument ispravan \citep{walton1990reasoning}. 
Premise (pretpostavke) opravdavaju \engl{justify}  
tvrdnju argumenta~\citep{besnard2008elements}. 
Primjerice, argument $A$ sadrži rečenice: 

\begin{exe}
    \ex\label{ex1} student Ivo je uspješno predao seminar iz predmeta 
    \textit{Predstavljanje znanja u skupovima podataka},
    \ex\label{ex2} svaki student koji uspješno preda seminar iz predmeta 
    \textit{Predstavljanje znanja u skupovima podataka} je položio predmet 
    \textit{Predstavljanje znanja u skupovima podataka}, i
    \ex\label{ex3} student Ivo je položio predmet 
    \textit{Predstavljanje znanja u skupovima podataka}. 
\end{exe} 
gdje su (\ref{ex1}) i (\ref{ex2}) premise argumenta $A$ iz kojih slijedi tvrdnja (zaključak)
(\ref{ex3}).

\cite{toulmin1974uses}, vrlo utjecajni filozof i retoričar 20.\ stoljeća, definirao je 
strukturu kvalitetnog argumenta. 
Specijalizirao je uloge premisa i tvrdnji tako što je definirao: 
\begin{enumerate}
    \item \textbf{tvrdnju} \engl{claim}: središnju izjavu argumenta,
    \item \textbf{podatke} \engl{data}: činjenice i dokaze argumenta,
    \item \textbf{razlog} \engl{warrant}: logičku vezu između tvrdnje i podataka,
    \item \textbf{pozadinu} \engl{backing}: izjave koje podupiru razlog,
    \item \textbf{kvalifikator} \engl{qualifier}: uvjet istinitosti tvrdnje ili snaga tvrdnje, i
    \item \textbf{pobijanje} \engl{rebuttal}: izjave koje ističu uvjete pod kojima argument nije istinit.
\end{enumerate}
Elementi Toulminovog argumenta i njihovi međuodnosi prikazani su na slici~\ref{fig:Toulmin}.  
\input{./toulmin_diagram.tex} Zbog svoje jednostavnosti, ali i 
lake mogućnosti primjene na stvarne argumentativne rasprave, 
Toulminovom strukturom argumenta (Toulminovim modelom) najčešće se
modelira argumentacija u području umjetne inteligencije. 

Argumenti se mogu međusobno povezivati, uspoređivati i vrednovati.  Kažemo da
argument $A$ pobija \engl{rebutts} argument $B$ ukoliko argument $A$ sadrži
tvrdnju koja je kontradiktorna tvrdnji ili bilo kojoj premisi iz argumenta
$B$~\citep{besnard2008elements}. Primjer argumenta $B$ u kontradikciji s
argumentom sa slike~\ref{fig:Toulmin} ima tvrdnju:
\begin{exe}
    \ex\label{exb1} student Ivo nije obavio predaju seminara iz PZUIS-a na vrijeme. 
\end{exe}
gdje je tvrdnja (\ref{exb1}) iz argumenta $B$ u kontradikciji s premisom (\ref{ex1})
argumenta sa slike~\ref{fig:Toulmin}. 

Argumenti se međusobno povezuju postupcima zaključivanja \engl{reasoning}. 
Izvođenje zaključaka ili tvrdnji iz premisa može se raditi pod različitim pravilima 
logike. 
Tako razlikujemo logiku prvog reda, predikatnu logiku, neformalnu i brojne druge. 
Neformalna logika \engl{informal logic} formalizira, 
razvija metode evaluacije i vrednovanja
argumentacije svakodnevnog razgovora~\citep{fogelin1985logic, blair2000informal}. 
Upravo se na neformalnu logiku naslanja moderna teorija argumentacije procjenjuje
valjanost argumenata u raspravama pravilima neformalne logike.
Više o zaključivanju i valjanosti argumenata u poglavlju~\ref{chap:eval}.

\section{Vrste informacija u argumentaciji}

\cite{besnard2008elements}~razlikuju subjektivne, objektivne ili hipotetske informacije u 
argumentaciji. 
S obzirom na izrazitost, informacije mogu biti 
sigurne \engl{certain} i nesigurne \engl{uncertain}. \textbf{Sigurne} (kategoričke)
informacije smatraju se uvijek istinitima. Primjeri takvih informacije su
matematičke formule ili zdravorazumske činjenice prema kojima je \emph{Zagreb glavni
grad Hrvatske}. Također tu pripadaju i informacije čija je vjerojatnost istinitosti 
izrazito visoka, primjerice: \emph{danas navečer zalazi sunce}. Svaka informacija 
koja nije sigurna je \textbf{nesigurna} informacija. Stupanj sigurnosti informacije
ovisi o kontekstu u kojem se procjenjuje, primjerice: \emph{Hrvatska ima jako dobru poljoprivredu},  
\emph{student Ivo ima 20 godina}, \emph{tipkovnica ima 104 tipke}\dots \@
Postoje još brojne druge dimenzije informacije, kao što
su neodređenost ili vjerojatnost informacije, o kojima je moguće 
više pronaći u literaturi posvećenoj formalnom zaključivanju
\citep{wang2004ontology}. 

\textbf{Subjektivne informacije} ukorjenjene su u mišljenjima, stavovima i vjerovanjima ljudi
koje ih iznose. Odabir studija za studenta često uključuje procjenu 
subjektivnih informacija, kao što su \emph{osobni profesionalni interesi}, 
\emph{težina fakultetskih programa}, \emph{mogućnosti zaposlenja nakon završetka fakulteta}. 
Ukoliko isti izbor gledamo više sa \textbf{objektivnog stajališta}, tada 
ćemo se služiti egzaktnim, provjerenim i pouzdanim informacijama, kao što su:
\emph{90\% ljudi koji završe FER nađu posao u 6 mjeseci nakon diplomiranja}, 
\emph{prosječno trajanje studiranja na FER-u je 6 godina}\dots \@
Sadržaj \textbf{hipotetskih informacija} se pretpostavlja i ne ispituje, već služi 
kao priprema za argumentaciju koja slijedi. Moguće je da 
hipotetska informacija nije točna, niti će ikad biti, ali pretpostavljanjem njene istinitosti
istražuju se posljedice hipotetske izjave. 
Primjerice, \emph{recimo da student Ivo uspješno položi PZUIS, student Ivo
bi tada položio sve predmete na doktorskom studiju i ispunio jedan od preduvjeta završetka studija.}. 
Hipotetski dio argumenta \emph{recimo da student Ivo uspješno položi PZUIS}
služi nam kako bismo pokazali posljedice ostvarivanja istinitosti te informacije,
ali pritom ne ispitujemo istinitost same hipotetske izjave. 

Je li informacija objektivna, subjektivna ili hipotetska, te koliko je njen 
stupanj sigurnosti uvelike ovisi o kontekstu \citep{oren2007subjective}.
U oblikovanju konteksta veliku ulogu ima izvor informacije --- agent.  

\section{Agenti argumentacije}

Agent \engl{agent} je autonoman, proaktivan i nezavistan sustav s određenom
ulogom u argumentaciji~\citep{besnard2008elements}. 
Agenti mogu biti sudionici debate, pripadnici porote, liječnici, odvjetnici, ali
i \textbf{računalni sustavi}. Agenti imaju razne uloge u sklopu argumentacije.  Uloga
odvjetnika može biti dokazivanje krivnje osumnjičenog kroz argumentaciju.
Kvalitetu argumentacije odvjetnika evaluiraju agenti --- članovi porote koji
donose odluku o presudi. S obzirom na broj agenata involviranih u argumentaciju, 
razlikujemo argumentaciju jednog agenta --- \textbf{monološku argumentaciju}
\engl{monological argumentation} i više agenata --- \textbf{dijalošku argumentaciju}
\engl{dialogical argumentation}. 

U \textbf{monološkoj argumentaciji} jedan agent iznosi argumente za i protiv određene tvrdnje. 
Ukoliko student Ivo piše blog na temu: 
\emph{Koji fakultet upisati?}, on 
se može služiti objektivnim informacijama (\emph{90\% ljudi se zapoloslilo nakon što je
završilo moj faks}), subjektivnim informacijama (\emph{profesori na faksu su
ljubazni}) ili hipotetskim informacijama (\emph{da sam upisao drugi faks \dots}).
Izrečene izjave strukturiraju se kroz premise i zaključke te formiraju konačan stav 
prema temi (\emph{student Ivo je upisao ispravan fakultet}).
Neki praktični primjeri monološke argumentacije su eseji, blogovi i kritike. 

\textbf{Dijaloška argumentacija} uključuje više od jedne osobe koje 
argumentiraju za ili protiv zadane teme ili tvrdnje. Agenti mogu imati
međusobno suprotstavljene stavove, međusobno se uvjeravati \engl{persuade}
u ispravnost stavova. Rasprava \emph{Koji faks upisati?} može se odvijati 
putem online foruma gdje student Ivo i ostali studenti 
sveučilišta uvjeravaju gimnazijalce koji fakultet odabrati.  
Naglasak u dijaloškoj arugmentaciji je na
procesu iznošenja argumenata agenata i formiranju konačnih 
stavova agenata. Neki primjeri dijaloške argumentacije su rasprave odvjetnika
u sudnici, rasprave u online diskusijama ili pregovaranje cijene 
automobila.

Bez obzira radi li se o monološkoj ili dijaloškoj argumentaciji, 
agenti analiziraju i vrednuju argumentaciju prema brojnim kriterijima
kao što su 
logička valjanost postupaka zaključivanja, 
kvaliteta subjektivnih argumenata ili
pouzdanost objektivnih argumenata. 
Analizom argumentacije često se bavimo nesvjesno
samim time uvjerava li nas argumentacija da
\emph{upišemo FER zbog argumenata studenta Ive},
\emph{kupimo auto marke BMW zbog njegovih karakteristika}
ili \emph{glasamo za određenu stranku zbog njihovog
karizmatičnog čelnika}. 

% Argumentiranje je verbalna i društvena aktivnost s ciljem jačanja (ili
% osporavanja) diskutabilnog stajališta. Sredstvo argumentiranja su prijedlozi
% ili propozicije \engl{propositions} koji opravdavaju ili opovrgavaju stajalište
% nepristranom sucu s mogućnošću nepristranog racionalnog prosuđivanja
% \citep{rahwan2006representing}. Argumentiranje se često proučava u sklopu
% analize diskursa kao specifičan oblik razgovora \citep{palau2009argumentation}.
% Prema teoriji iz \citep{van2003systematic} argumentiranje je uvijek dio
% dijaloga u kojem jedna strana pokušava uvjeriti drugu u ispravnost svojih
% stajališta. Dijalog ili tekst u kojem autor iznosi svoja stajališta s
% pretpostavkom da očekuje protuargumente, kritike ili sumnje se smatra slobodnim
% \engl{free text}. 

% Teorija argumenta i argumentiranja vrlo je vjerno preslikana u pravnom sustavu.
% Prilikom odlučivanja o nekom diskutabilnoj temi, suprotstavljene teme iznose
% svoje argumente vezane uz temu. Iznesene argumente evaluira racionalan i
% nepristran sudac te donosi odluku kojom se rješava diskutabilnost teme.
% Jednostavan primjer primjene argumentiranja u sudstvu bi bio spor oko
% vlasništva zemlje između susjeda. Svaki od susjeda tvrdi da mu pripada
% vlasništvo nad istim posjedom. Dakle, sudovi izgledaju:
% 
% \begin{itemize} 
%     \item Susjed A tvrdi da mu pripada posjed X.  
%     \item Susjed B
% tvrdi da mu pripada posjed X.  
% \end{itemize}
% 
% Oba suda mogu biti podržana različtim argumentima:
% 
% \begin{itemize} 
%     \item Susjed A tvrdi da mu je posjed X pripadao u zadnjih 10 godina.  
%     \item Susjed B tvrdi da mu je posjed X otkupio o drugog vlasnika od susjeda A.  
% \end{itemize}
% 
% Ispravnost argumentata ocjenjuje sudac (ili porota) nakon čega se oba početna
% suda interpretiraju (dodjeljuje im se logička vrijednost istine ili laži).  

%sada kad sam definirao što je uopće argument (vjerojatno će ići velika
%redukcija ovog napisanog), idem objasniti kako pronaći argument u tekstu s
%primjerima

% \section{Definicija argumenta}
% 
% \input{./02_01_argument_prepoznavanje.tex}
% 
% \section{Struktura argumenata} \input{./02_02_argument_struktura.tex}
% 
% 
% \section{Pretpostavke sustava argumentiranja} Dokazi i argumenti su dva bitno
% različita pojma, pa tako izjave: \emph{P je dokaz da vrijedi T} i \emph{P je
% čvrst argument u korist prihvaćanja teze T} nikako ne mogu biti smatrane
% istovjetnima. Prva izjava pripada području matematička logike
% \engl{mathematical reasoning}. U matematičkoj logici
% \citep{bench2007argumentation}: \begin{itemize} \item ne postoje pojmovi
%     nepotpune ili nesigurne informacije, \item zaključci su konačni, \item
%     kontekst rasuđivanja je strogo definiran i \item sustav odlučivanja nije
%     podložan raspravi te je potpuno objektivan.  \end{itemize} 
% 
% Zaključno, cilj argumenta je \textbf{uvjeravanje} \engl{to persuade}.