Sitnice

kosir · Jun 21, 2012 · a5b62cf · a5b62cf
1 parent aecbff3
commit a5b62cf
Show file tree

Hide file tree

Showing 3 changed files with 6 additions and 6 deletions.
diff --git a/git-commit.tex b/git-commit.tex
@@ -98,7 +98,7 @@ \subsection*{Spremanje u indeks}
 
 \input{git_output/git_status_nakon_indeksa}
 
-Primijetite dio u kojem piše, \verb+Changes to be committed+ -- e to je popis datoteka koje smo stavili u indeks.
+Primijetite dio u kojem piše: \verb+Changes to be committed+ -- e to je popis datoteka koje smo stavili u indeks.
 
 Nakon što smo datoteku spremili u indeks -- spremni smo za \emph{commit} ili možemo nastaviti dodavati druge datoteke s \verb+git add+ sve dok se ne odlučimo za snimanje.
 
@@ -242,7 +242,7 @@ \section*{Ispravljanje zadnjeg \emph{commit}a}
 
 Meni se, prije gita, događalo da \emph{commit}am neku izmjenu u repozitorij, a nakon toga shvatim da sam mogao još jednu sitnicu ispraviti.
 I logično bi bilo da je ta "sitnica" dio prethodnog \emph{commit}a, ali \emph{commit} sam već napravio.
-Nisam ga mogao naknato promijeniti.
+Nisam ga mogao naknadno promijeniti.
 
 S gitom se to može.
 

diff --git a/git-remote.tex b/git-remote.tex
@@ -73,15 +73,15 @@ \subsection*{Struktura kloniranog repozitorija}
 
 Prije nego li počnemo s pričom o tome kako slati ili primati izmjene iz jednog repozitorija u drugi, trebamo nakratko spomenuti kakva je točno struktura lokalnog repozitorija.
 Već znamo za naredbu \verb+git branch+, koja nam ispisuje popis svih grana na našem repozitoriju.
-Sad imamo posla i sa udaljenim repozitorijem -- njega smo klonirali.
+Sad imamo posla i s udaljenim repozitorijem -- njega smo klonirali.
 
 S \verb+git branch -a+ ispisujemo \textbf{sve grane koje su nam trenutno dostupne u lokalnom repozitoriju}.
 Naime, kad smo klonirali repozitorij -- postale su nam dostupne i grane udaljenog repozitorija:
 
 \input{git_output/git_branch_all_1}
 
 Novost ovdje je \verb+remotes/origin/master+.
-Prvo, ovo \verb+remotes/+ znači da, iako toj grani imamo pristup na lokalnom repozitoriju, ona je \textbf{samo kopija grane} \verb+master+ \textbf{u repozitoriju} \verb+origin+.
+Ovo \verb+remotes/+ znači da, iako toj grani imamo pristup na lokalnom repozitoriju, ona je \textbf{samo kopija grane} \verb+master+ \textbf{u repozitoriju} \verb+origin+.
 Takve kopije udaljenih repozitorija ćemo uvijek označavati s \\ \verb+<naziv_repozitorija>/<naziv_grane>+.
 Konkretno, ovdje je to \verb+origin/master+.
 
@@ -94,7 +94,7 @@ \subsection*{Struktura kloniranog repozitorija}
 U lokalnom \verb+master+ ćemo mi \emph{commit}ati naše izmjene, a u \verb+origin/master+ se nalazi kopija udaljenog \verb+origin/master+ u koju \textbf{nećemo} \emph{commit}ati.
 Ovaj \verb+origin/master+ ćemo, s vremenena na vrijeme, osvježavati tako da imamo ažurno stanje (sliku) udaljenog repozitorija.
 
-Ako vam ovo zvuči zbunjujuće, ništa čudno.
+Ako vam ovo zvuči zbunjujuće -- nemojte se zabrinjavati.
 Sve će sjesti na svoje mjesto kad to počnete koristiti.
 
 \subsection*{Djelomično kloniranje povijesti repozitorija}

diff --git a/ispod-haube.tex b/ispod-haube.tex
@@ -226,7 +226,7 @@ \subsection*{.git/objects}
 Drugim riječima, tu imamo sve potrebno da bi znali od čega se \emph{commit} sastojao i da bi znali gdje je njegovo mjesto na grafu povijesti projekta.
 
 Stvar se može zakomplicirati kad broj objekata poraste.
-Tada se u jedan \emph{blob} objekte može zapakirati više datoteka ili samo dijelova datoteka posebnim algoritmom za pakiranje (\emph{pack}).
+Tada se u jedan \emph{blob} objekt može zapakirati više datoteka ili samo dijelova datoteka posebnim algoritmom za pakiranje (\emph{pack}).
 
 \subsection*{.git/refs}
 \addcontentsline{toc}{subsection}{.git/refs}